×
Sve kategorije

05.02.2023.

RANO UčENJE DRUGOG JEZIKA

Kako se razvija govor vašeg deteta, tako ono počinje da sklapa svoja prva prijateljstva i razvija osećaj empatije. Stručnjaci za razvojnu psihologiju od nedavno ističu da je period predškolskog odrastanja, iako vremenski kratak, ipak izuzetno značajan. On je „optimalan“ i „kritičan“ sa aspekta celokupnog psihičkog razvoja.

Rano učenje drugog jezika

 

Važnost ranog učenja i govornog razvoja

 

Istraživanja jasno pokazuju da su deca u ranom uzrastu izuzetno prijemčiva za sve što dolazi iz njihove okoline — zvuke, ponašanja, saznanja i iskustva. Zato je ideja da se sa sistemskim učenjem počinje tek u školi već odavno prevaziđena. Stara izreka „Bolje ikad nego nikad, ali najbolje na vreme“ zapravo najtačnije opisuje ove psihološke uvide. Upravo u prvim godinama života dete upija više nego u bilo kom kasnijem periodu, a propuštene stimulacije teško se kasnije nadoknađuju. To je posebno vidljivo u razvoju govora: govor je temelj misaonog razvoja, pa zastoj u govornom napredovanju može povući i kašnjenje u razvoju mišljenja, emocija i osećanja.

 

Roditeljski strahovi i predrasude

 

Nažalost, zbog pogrešnih informacija i brojnih uvreženih stavova, roditelji nekada ne prepoznaju stvarne razvojne mogućnosti svoje dece. Kada se govori o učenju stranog jezika u vrtićkom periodu — naročito kod mlađih — često se javljaju skepticizam i briga. Tipične reakcije su: „još je rano“, „biće vremena“, „ni ja nisam, pa sam sasvim dobro prošao“, „u školi će naučiti“, ili „to je samo pomodarstvo“. Takvi komentari obično proizlaze iz straha da bi dete moglo biti preopterećeno ili zbunjeno, a neretko i iz roditeljskog ličnog iskustva učenja pod pritiskom.

 

Ključna pitanja roditelja

 

Iza većine tih dilema krije se bojazan da bi rano izlaganje drugom jeziku moglo da oteža usvajanje maternjeg ili uvede neku vrstu „zbrke“ u dečji razvoj. Zato se ponavljaju tri ključna pitanja:

  • Kada je dete dovoljno zrelo da počne da uči drugi jezik?
  • Da li je to uopšte korisno?
  • Hoće li drugi jezik omesti razvoj maternjeg?

 

Govorni razvoj i uloga komunikacije

 

Poznato je da deca krajem prve godine izgovaraju prve reči, a da se najintenzivniji napredak u govoru javlja između druge i treće godine. Brzina govornog razvoja direktno zavisi od interakcije sa odraslima — od toga koliko deca slušaju, imitiraju, razgovaraju, pevaju, učestvuju u zajedničkim aktivnostima. Upravo ta bogata komunikacija, ispunjena pričama, pesmama, pokretima i emocijama, podstiče celokupan psihički razvoj, a ne samo govor.

 

Biološka osnova učenja jezika

 

Jezičke funkcije oslanjaju se na specifične delove mozga. Istraživanja (npr. magnetna rezonanca „uživo“) pokazuju da se ista moždana područja aktiviraju i tokom usvajanja maternjeg i tokom učenja bilo kog drugog jezika. Čim ovi centri dostignu osnovni nivo zrelosti (oko 1,5–2 godine), dete je spremno da paralelno usvaja svoj jezik и bilo koji drugi — naravno, pod uslovom da se učenje odvija spontano i na način koji odgovara dečjem ritmu. Dakle, bioloških ograničenja praktično nema.

 

Baš kao što dete prirodno, bez formalnih pravila, usvaja gramatiku maternjeg jezika, ono može na isti način da upija i drugi jezik. Zato se rano učenje stranog jezika često opisuje kao „drugo maternje okruženje“.

 

Pristup i motivacija u učenju

 

Svako učenje može biti naporno ili lako — zavisi od pristupa. Kada je okruženje razigrano, podsticajno i emocionalno bogato, deca ulaze u proces celim svojim bićem. Upravo ponavljanje omiljenih pesmica, priča i aktivnosti pomaže da novi jezik ostane trajno usvojen.

 

Učenje „od malih nogu“ posebno utiče na izgovor. Što su detetovi govor­ni mišići ranije izloženi novim zvucima, to je izgovor prirodniji. Tempo učenja zavisi od izlaganja jeziku i od toga koliko su uslovi dobro organizovani. Nije slučajno da deca koja žive u inostranstvu mnogo brže savladaju jezik, jer su stalno u realnoj komunikaciji.

 

Bilingvalne porodice

 

Kod dece koja odrastaju u dvojezičnim porodicama, sasvim je uobičajeno da koriste dva jezika bez mešanja, pod uslovom da svaki roditelj dosledno govori svojim jezikом. Tako dete jasno povezuje jedan jezik sa jednim roditeljem, a drugi sa drugim.

 

Zaključak

 

Deca imaju ugrađenu sposobnost da nauče bilo koji jezik na svetu — bitno je samo da počnu dovoljno rano, na način koji odgovara njihovoj prirodi i tempu. Oni koji rade sa najmlađima treba da razumeju dečje potrebe i da ih maksimalno uvaže.

 

Verujemo da će roditelji koji prepoznaju prednosti savremenog pristupa ranom učenju jezika mnogo sigurnije i sa više entuzijazma podržati ovu dragocenu sposobnost svoje dece.